Prema izvještaju Međunarodne novinske agencije Ahlul-Bayt (ABNA) - Mehdi Mohammadi, strateški savjetnik šefa iranskog pregovaračkog tima, opisao ga je kao tekst koji sadrži važna sigurnosna, ekonomska i regionalna dostignuća u audio datoteci u kojoj se objašnjavaju različite klauzule ovog memoranduma. Nasuprot tome, Hojjatoleslam Seyyed Mahmoud Nabaviyan, član Komisije za nacionalnu sigurnost Islamske konsultativne skupštine, ispitao je iste klauzule i, naglašavajući nejasnoće, pozvao na daljnje pojašnjenje obaveza druge strane i uključivanje jasnijih garancija u tekst.
Nejasnoća u klauzuli „Prekid vatre na svim frontovima“
Mohammadi smatra prvu klauzulu memoranduma o razumijevanju njegovim najvažnijim dijelom i rekao da ova klauzula naglašava prekid rata na svim frontovima, uključujući Iran i Liban. Prema njegovim riječima, čim tekst bude potpisan, druga strana će biti posvećena okončanju rata i ovo pitanje ne bi trebalo odlagati do konačnog sporazuma.
Nasuprot tome, Nabaviyan je pozitivno ocijenio princip zaustavljanja vojnih operacija, ali smatra da postojećem tekstu nedostaje izjava o tome da su SAD agresor. Naglasio je da Islamska Republika nije započela rat i da tekst treba jasno navesti odgovornost za agresiju i njene posljedice na drugu stranu.
„Upravljanje Hormuškim moreuzom“
Mohammadi je, osvrćući se na klauzulu koja se odnosi na Hormuški moreuz, izjavio da je u tekstu korištena riječ „aranžmani“ i da će te aranžmane provoditi Iran. Po njegovom mišljenju, ova fraza znači prihvatanje centralne uloge Islamske Republike u upravljanju pomorskim saobraćajem i da sposobnost razlikovanja ovlaštenih i neovlaštenih brodova također ostaje Iranu.
Također je naglasio da će samo komercijalni brodovi imati pravo prolaska, a svaki brod koji Islamska Republika smatra sigurnosnom prijetnjom neće nužno spadati pod ovu definiciju.
Nasuprot tome, Nabaviyan smatra da sama riječ „aranžmani“ nije dovoljna da se utvrde suverena prava Irana i da „radnje uprave Islamske Republike Iran“ treba eksplicitno spomenuti.
Također je pozvao na eksplicitno uključivanje pitanja naplate naknada, naknada za pomorske usluge i zabrane prolaska brodova koji pripadaju neprijateljskim zemljama, uključujući cionistički režim.
Prema njemu, crvena linija koju je proglasio Vođa revolucije u vezi s ekskluzivnim djelovanjem iranske uprave u Hormuškom moreuzu trebala bi biti jasno odražena u tekstu kako ne bi postojala mogućnost različitih tumačenja odredbi sporazuma.
Priča o oslobađanju blokirane imovine
U vezi s blokiranim iranskim finansijskim resursima, Mohammadi je rekao da detalji ovog odjeljka još nisu finalizirani, ali Iran insistira na trenutnom oslobađanju dijela svoje imovine istovremeno sa sporazumom. Smatrao je oslobađanje najmanje polovine tih resursa jednim od glavnih zahtjeva Irana i tvrdio da će neke arapske zemlje također igrati ulogu u osiguravanju finansijskih resursa povezanih sa sporazumom.
Međutim, pozivajući se na promjene napravljene u različitim verzijama teksta, Nabaviyan je rekao da je u nekim novim verzijama oslobađanje finansijskih resursa podložno "napretku u pregovorima". Također je naglasio da zamrznuta imovina pripada Islamskoj Republici Iran i mora biti oslobođena iz istih tih resursa, a ne kroz finansijske obaveze drugih zemalja.
Razlika u percepciji o fondu od 300 milijardi dolara
Objašnjavajući klauzulu vezanu za fond za razvoj i obnovu od 300 milijardi dolara, Mohammadi je rekao da iako se riječ "kompenzacija" ne spominje u tekstu, termin "rekonstrukcija" praktično znači kompenzaciju za štetu uzrokovanu ratom i pokazuje da je druga strana prihvatila odgovornost za nastalu štetu.
Nabaviyan prihvata ovu percepciju, ali naglašava da su "rekonstrukcija" i "kompenzacija" dva različita pravna koncepta. Po njegovom mišljenju, dok druga strana ne prihvati odgovornost za agresiju i ne pruži konkretnu obavezu plaćanja štete, ne može se govoriti o kompenzaciji za ratnu štetu.
Diskusija o ukidanju primarnih i sekundarnih sankcija
Mohammadi, osvrćući se na dio o sankcijama, rekao je da trenutni tekst prvi put pokreće pitanje ukidanja primarnih i sekundarnih sankcija SAD-a, opisujući to kao rijedak ustupak u procesu pregovora. Naravno, naglasio je da će potpuna realizacija ovog pitanja zavisiti od sljedeće faze pregovora i konačnog sporazuma.
Nasuprot tome, Nabaviyan, pozivajući se na pravne i političke prepreke u Sjedinjenim Američkim Državama, smatrao je da je provedba takve obaveze dvosmislena. Pitao je kakve garancije postoje za ukidanje nekih sankcija ako su one rezultat rezolucija američkog Kongresa ili međunarodnih rezolucija. Prema njegovim riječima, pored ukidanja postojećih sankcija, u tekst bi trebalo uključiti i zabranu nametanja novih sankcija.
Nuklearno pitanje i spor oko privremenih obaveza
Mohammadi je naglasio da je, prema trenutnom tekstu, rasprava o iranskom nuklearnom programu odgođena za kasnije faze, a prije toga se moraju postići pitanja poput zaustavljanja rata, oslobađanja finansijskih resursa, smanjenja ekonomskih ograničenja i provođenja novih aranžmana u Hormuškom moreuzu.
Međutim, pozivajući se na klauzule koje se odnose na prelazni period sporazuma, Naboyan smatra da će se neka nuklearna ograničenja održati dok se ne postigne konačni sporazum.
Također je izrazio zabrinutost zbog nastavka nekih sankcija i prisustva američkih snaga u regiji tokom prelaznog perioda, te pozvao na jasnije obaveze dviju strana.
Povlačenje američkih snaga iz regije
Mohammadi je opisao još jedno važno dostignuće teksta kao američku obavezu da povuče svoje snage s iranske periferije u određenom roku, te je rekao da je prihvatanje takve obaveze od strane Washingtona važno. Heberdi.
S druge strane, Nabaviyan smatra da je provedba ove klauzule vezana za konačni sporazum i da ako se pregovori ne završe, neće biti obaveze povlačenja američkih snaga. Iz tog razloga, pozvao je na uklanjanje ili izmjenu ovog uvjeta.
Neslaganje oko garancije provedbe sporazuma
Mohammadi smatra da novi memorandum o razumijevanju, za razliku od JCPOA-e, ima alate odvraćanja za Iran i da će, ako druga strana ne postupi u skladu s njim, Islamska Republika zadržati svoju moć, uključujući kapacitete vezane za Hormuški moreuz i nuklearne kapacitete.
Međutim, Nabaviyan smatra da predviđene garancije nisu dovoljne i da bi u tekst trebalo uključiti eksplicitnije i obavezujuće mehanizme. Smatrao je da je moguće povlačenje Irana iz nekih međunarodnih obaveza jedan od alata odvraćanja koji se mogu predložiti.
Nejasnoće oko vremena konačnog sporazuma
Mohammadi je također naglasio da konačna odluka o periodu od 30 ili 60 dana još nije donesena i da se o nekim detaljima još pregovara.
S druge strane, Nabaviyan je izrazio zabrinutost zbog fraze „može se produžiti sporazumom stranaka“, a ne zbog vremenskog okvira, rekavši da nije jasno koliko dugo bi ovo produženje moglo trajati i kakva bi sudbina čekala sporazum ako se dvije strane ne slože oko produženja.
Sveukupno, izjave Mohammadija i Nabaviyana pokazuju da, iako obje strane naglašavaju važnost osiguranja nacionalnih interesa, ublažavanja ekonomskih pritisaka i održavanja autoriteta Islamske Republike, postoje ozbiljna neslaganja oko nivoa transparentnosti odredbi memoranduma, načina osiguranja provođenja obaveza i tumačenja nekih ključnih klauzula; neslaganja čije će precizne dimenzije vjerovatno postati jasnije kako konačni tekst sporazuma bude postajao jasniji.
Your Comment